Osnovna škola Voćin

Što je jezik? 

Jedan pogled u rječnik dovoljan je da zaključimo kako je leksem jezik višeznačan. Jezik razlikuje čovjeka od svih ostalih živih bića. Proučavanjem jezika u svim njegovim pojavnim oblicima bavi se posebna znanost – jezikoslovlje ili lingvistika, razgranata na: povijest jezika, dijalektologiju, etimologiju, gramatiku, leksikologiju, semantiku i stilistiku. Jezikom se bavi i filologija – znanost koja pomoću jezika proučava kulturno-civilizacijske značajke nekoga društva. Valja naglasiti da je lingvistici jezik objekt istraživanja, a filologiji je sredstvo istraživanja.

• Jezik je posve ljudski, neinstinktivni način priopćavanja misli, osjećaja i želja s pomoću svjesno proizvedenih znakova. 
• Jezik je tvorevina kojom se ljudi sporazumijevaju i djeluju jedni na druge s pomoću naučenih proizvoljnih govorno-slušnih znakova. 
• Jezik je sustavno sredstvo priopćavanja misli ili osjećaja uporabom konvencionaliziranih znakova, zvukova, kretnja ili oznaka razumljivog značenja. 
• Jezik je sustav znakova koji ljudi upotrebljavaju u jezičnoj djelatnosti.
• Jezik su riječi, njihov izgovor i načini njihova sastavljanja uspostavljeni dugom upotrebom, kojima se služi i koje razumije određena zajednica.
• Jezik je artikuliranim znakovima izražen sustav znakova, društveno i povijesno razvijenih, kojima se služe ljudi iste zajednice radi sporazumijevanja. 

Kako je nastao jezik?

O postanku jezika postoje različite teorije, primjerice: teorija krikova (jezik je nastao postupnom artikulacijom neartikuliranih uzvika kod pračovjeka u trenucima jakih emocija: strah, bijes, glad, čuđenje), onomatopejska teorija (jezik se razvio oponašanjem zvukova iz prirode: zvukova životinja, prirodnih pojava…), teorija jezika mimike i pokreta (mogao je prethoditi govoru) i druge. Bilo kako bilo, jezik je nastao iz potrebe za sporazumijevanjem. Ostvaruje se kroz jezične djelatnosti: govor i pismo. Logično je pretpostaviti da je govor prethodio pismu, no postoji i mišljenje da je pismo moglo prethoditi govoru (Roland Barthes). Bitno je obilježje jezika njegova konstantna promjena. Osvrnemo li se samo na hrvatski jezik, jasno nam je da je tako.

Danas u svijetu postoji oko 6000 jezika, u Europi oko 160. Jezici su međusobno različiti, ali i srodni. Većini jezika možemo ustvrditi srodnost s drugim jezicima, što znači da su se zajedno s njima razvili iz istog prajezika. Postoje i tzv. izolirani jezici, kojima ne možemo pronaći srodnika, primjerice baskijski jezik.  Uobičajena je genealoška klasifikacija jezika, koja prati rodovsku strukturu jezika. Razlikujemo 19 jezičnih porodica. Još se od 19. stoljeća, inspirirano biologijom,  jezične porodice prikazuju genealoškim stablom. Hrvatski se jezik, kao i većina europskih (osim baskijskoga, mađarskoga, finskoga i estonskoga te nekih manjih jezika) razvio iz indoeuropskoga prajezika, koji se govorio negdje oko 4000. g. pr. Kr. na području južnoruskih stepa i pripada skupini indoeuropskih jezika.

I jezici umiru, zar ne?

Danas „svaka dva tjedna izumre jedan jezik“ (Mate Kapović), a mnogima prijeti izumiranje. Zašto jezici umiru? Rijetko je to zbog smrti svih njihovih govornika, često zbog toga što govornici počinju koristiti neki drugi jezik. To nije u duhu Europskoga dana jezika. „Tuđi poštuj, a svojim se diči!“, kaže Preradović. Jezik je riznica znanja, povijesti, nacionalnog identiteta, usmene tradicije, stoga izumiranje jezika znači smrt  svega u jeziku pohranjenoga. Riječima već citiranoga pjesnika „Po jeziku dok te bude, i glavom će tebe biti.“

Frazeologija 

O važnosti jezika svjedoči nam i hrvatsko frazeološko blago:  

• došlo mu na jezik -  došlo mu da izusti, morao je reći;
• držati jezik za zubima  - paziti na riječi, uzdržavati se od suvišnih izjava i riječi;
• govori pet (sedam, deset, sto i sl.) jezika - odlično je, sjajno, izvrsno, napravljeno je na najbolji način [ova pita govori pet jezika];
• (imati) dug, dugačak jezik - pejor. previše govoriti;
• imati lajav jezik - biti lajav;imati oštar jezik - govoriti izravno ob. neugodne istine;
• isplaziti jezik - izbaciti jezik iz usne duplje u ruganju;
• jezik mu (je) otežao - teško govori;jezik nije matematika - (ob. u pedagoškim poukama) u jeziku se pravila ne ostvaruju slijepo ili toliko dosljedno da ne bi poznavala ograničenja ili da ne bi bila ovisna o situaciji u kojoj se ostvaruju;
• jezik pregrizao! - onome tko je rekao nešto što sluti na zlo ili što se nije smjelo odati, blaga opomena da to više ne čini;
• lomiti jezik - slabo govoriti strani jezik, loše se izražavati na stranom jeziku, ne moći što lako izgovoriti;
• (imati) prljav, pogan, šporki jezik - biti sklon ružno govoriti o drugima, sklon ogovaranju;
• (to je meni) materinski, materinji jezik - svoj jezik (za razliku od stranog jezika);
• mlatiti jezikom - previše govoriti, govoriti nekontrolirano, brbljati sve i svašta;
• naći zajednički jezik (s kim)  - sporazumjeti se;
• navrh jezika mi je -znam, ali se ne mogu sjetiti kako se kaže;
• nema dlake na jeziku - uvijek će reći ono što treba, neće se ustručavati da kaže;
• odrezati jezik (sebi, komu) -  1. dosl. 2. a. pov. b. učiniti da tko ostane bez riječi, oduzeti mu argumente, svojim argumentima učiniti da sugovornik ostane bez riječi;
• pet (deset, sto) jezika govori  - odlično je, izvrsno je (ocjena okusa jela);
• plesti, zapletati jezikom - nejasno izgovarati ili nesigurno govoriti;
• pokazati jezik - otvoriti usta radi postavljanja dijagnoze pregledanjem jezika;
• povući (koga) za jezik - učiniti, dati povod komu da progovori, da kaže i ono što nije namjeravao reći;
• skratiti kome jezik - učiniti da manje nepotrebno ili nepoželjno priča;
• sladak na jeziku - koji umije lijepim riječima prikriti svoje namjere ili koji se ulaguje;
• svrbi ga jezik - svakako želi nešto reći (ako i nije potrebno);
• što na srcu to na jeziku - što osjeća, to govori;
• ugristi se za jezik - reći što i odmah se pokajati;
• (to su) zli jezici  - oni koji govore loše o drugim ljudima.